Recenzija: Nintendo 3DS

Nova Nintendo prijenosna konzola pravi je hit – vani se prodaje poput vrućih peciva. Glavni adut joj je svakako 3D ekran, koji ne uvjetuje nošenje 3D naočala…

Nintendo je sinonim za igranje, i definitivno pravi majstor izvlačenja novaca iz šireg sloja pučanstva, po jednostavnoj ali efikasnoj forumli: sjajna zabava za sve. Da ne idemao dalje u prošlost, prisjetim ose samo zadnje generacije igračih konzola: Sony Playstation 3, Microsoft Xbox360 i Nintendo Wii. Nintendo je bio totalni outsider po svim parametrima: cca 5-10 puta slabiji hardver te loša grafika u SD rezoluciji naizgled nisu imali šanse, no inovativne kontrole i način upravljanja donjeli su mu ukupnu pobjedu po broju prodanih primjerka.

Slična stvar bi se mogla dogoditi i u svijetu prijenosnih konzola. Sony priprema zvijer (NGP, izlazi najesen) snage Playstationa 3 noNintendo se požurio i predstavio 3DS pola godine ranije, s 3D ekranom koji je sjajan mamac za kupnju. Hardver mu je ponovno slabiji od dolazeće, pa i postojeće konkurencije no sad više nitko ne prognozira slabiju prodaju…
Pogledajmo dakle kako radi u praksi.

Dizajn, izrada, mogućnosti

U kutiji nalazimo stylus (nije potreban, ekrani su fino osjetljivi i na dodire prstiju) te 2 GB SD karticu, slušalice i naravno punjač. Konzola je kvalitetno napravljena, djeluje čvrsto a sve tipke (uključujući analognu kontrolu) su ergonomski dobro smještene i ugodne za korištenje. No, to vrijedi i za prethodnike (Nintendo DS u raznim inačicama) te ukoliko ste vlasnik starijeg Nintenda s 3DS ćete se osjećati kao kod kuće.

Hardversko osvježenje donosi snažniji grafički procesor i centralni procesor (CPU), iako Nintendo krije specifikacije kao zmija noge. Nepotrebno, jer su solidnih performansi.
Žiroskop i akcelerometar, WiFi mreža, dobri stereo zvučnici te čak tri kamere (tek osrednje kvalitete, rezolucije 1 Mpix) naravno sposobne snimati 3D fotografije uz ¸kvalitetan ekran (i u 2D i u 3D) uvelike doprinose ugodi igranja. Ipak, treba napomenuti – zaboravite na veliko drmanj ili micanje Nintenda 3DS, barem dok gledate u 3D načinu – za to je potrebna mirna konzola u sweet spot točki gledanja.
Igre dolaze na memorijskoj kartici nestandardnog oblika, očito u cilju otežavanja eventualnog piratiziranja igara. Glavni ekran, na kojem se sve odvija, je solidnog vidljivog kuta (izgleda da nije TN matrica, na sreću) i rezolucije od 800 x 240 piksela. Naravno, glavna mu je osobina prikaz 3D slike…

3D ekran

Glasses free 3D, napokon – sveti gral za kojim tragaju svi proizvođači televizora je stigao, doduše na dijagonali od 3.5“. Nintendo koristit parallax barrier tehnologiju za prikaz 3D slike bez 3D naočala, a poželite li klasični 2D ekran to možete dobiti u bilo kojem trenutku analognim sliderom s desne strane ekrana, čime možete podešavati i dubinu 3D efekta.

Pređimo na ono što vas vjerojatno najviše zanima: kakav je 3D u praksi?
Autor ovih redaka baš i nije fan razvikane 3D tehnologije na televizorima (najblaže rečeno), no iako većini ljudi 3D nakon duljeg ili kraćeg vremena smeta, najbolje je da to sami pogledate i ocijenite (konzola je izložena u Technomarket trgovinama).

3D efekt je dobar – ne zaostaje za aktivnim 3D televizorima, koji pak traže teške, ružnjikave, titrave i skupe aktivne 3D naočale. Nintendo 3DS je u stanju prikazati finu dubinu, ali i pop up efekt a sve bez titranja 3D naočala. No, prvi dojam nakon paljenja i guranja slidera na 3D, jest neobičan. Da bi ste dobili kvalitetan 3D efekt, morate drugačije fokusirati pogled. Konkretno, trebate gledati „iza“ konzole, lagano u križ. To funkcionira, manje je naporno od aktivnih 3D naočala, ali ipak nakon nekog vremena postane lagano zamorno. No, tad je dovoljno u bilo kojem trenutku povući slider nazad na 2D, bez prestanka igranja…

Isprobali smo Pilotwings Resort 3D igru, simpatičnu arkadu u kojoj možete letjeti različitim avionima po fino modeliranim lokacijama. Igra radi glatko, 3D efekt je super, no grafika zaostaje detaljnošću za primjerice iPhone igrama. S druge strane primjetno je bolja od starijeg Nintenda DS.