Ako ne pratite tržište televizora i pripadajuće opreme, dolazak u trgovinu će vam vrlo brzo biti usmjeren na pojmove “Smart TV” i “3D TV” kao trendove koji su danas na snazi. Smart TV ili “Pametan TV” nije televizor s kojim ćete se nadmudrivati u partiji šaha, niti onaj koji će vam čitati misli i prema njima prikazivati sadržaje (to možda dođe jednog dana), već se radi o modelu koji ima pristup internetu putem posebnih aplikacija, a koje mogu uključivati i otvoreni internet pretraživač kojim možete pristupiti bilo kojoj stranici. Smart TV modeli posjeduju i mogućnost reprodukcije različitih audio, video i slikovnih materijala bilo putem memorija i tvrdih diskova koje možete spojiti putem USB sučelja na televizor, bilo putem lokalne kućne mreže (LAN) gdje pristupate podacima koji su pohranjeni na računalu ili kućnom serveru (NAS). Ukoliko posjedujete mobilni telefon nove generacije (smartphone) ili tablet računalo, putem specifičnih aplikacija možete upravljati televizorom u istoj maniri kao i s originalnim daljinskim upravljačem, pa čak i naprednije – virtualna tipkovnica na zaslonu mobitela olakšati će unos teksta pa će i pretraživanje interneta i ispunjavanje formi biti jednostavnije. Određeni proizvođači nude aplikacije kojima se može multimedijalni sadržaj poslati s mobitela na veliki zaslon televizora, a također je moguće napraviti isto i u drugom smjeru pa primjerice TV program prebaciti na zaslon mobitela. Sve značajke koje se tiču interakcije s mobilnim telefonom zahtijevaju da isti bude povezan bežično na lokalnu mrežu u kojoj se nalazi i televizor, što danas nije ograničavajući faktor obzirom na broj bežičnih routera koje isporučuju davatelji internet usluga.
Smart TV funkciju susrećemo na modelima srednje i visoke klase, dok modeli nižih klasa obično nisu opremljeni navedenim funkcijama. Ulazni modeli (low end) danas posjeduju USB priključke putem koji je moguće povezati USB memoriju ili vanjski tvrdi disk, te gledati filmove, slušati glazbu i pregledavati fotografije bez potrebe za dodatnim uređajem. Osim za reprodukciju, pojedini modeli s ugrađenih USB sučeljem mogu i snimati i pauzirati TV program, što je praktično jer izuzima potrebu za nabavom zasebnog snimača.
3D mogućnost ne treba posebno predstavljati, danas se 3D može susresti u mnogim kino dvoranama, na igraćim konzolama i mobitelima, a navedeni pojam se koristi i kod proizvoda bijele tehnike (npr. kod perilica rublja), te na kozmetičkim proizvodima. 3D TV označava televizor koji ima mogućnost prikazivanja materijala na takav način da isti stvori dojam trodimenzionalnog prostora kada se gleda s odgovarajućim naočalama, a koje se nazivaju 3D naočale. Svi televizori koji su dostupni na našem tržištu pa i šire zahtijevaju 3D naočale da bi se 3D efekt mogao vidjeti – u suprotnom je slika mutna i ovisno o intenzitetu trodimenzionalnosti posve negledljiva. Na tržištu se danas nude dva osnovna tipa 3D-a: aktivni i polarizacijski (poznat još kao i pasivni). Osnovna razlika jest u načinu na koji se prikazuje slika na ekranu, no ono što će svatko prvo uočiti jesu 3D naočale potrebne za gledanje 3D materijala. Aktivni modeli zahtijevaju naočale koje moraju biti napajane kako bi funkcionirale – obično se u njih ugrađuju akumulatori što se pune putem klasičnog USB-a ili kompaktne plosnate baterije kao u pojedinim tipovima satova, a koje je potrebno zamijeniti nakon određenog broja sati rada. S druge strane, polarizacijske naočale kakve su danas prisutne u većini kino dvorana ne zahtijevaju nikakvu elektroniku za svoj rad, već se oslanjaju na različitu polarizaciju svjetlosti koju propušta jedna, odnosno druga leća. Zbog toga što aktivni 3D prikaz naizmjenično propušta sliku za jedno pa za drugo oko, slika je najveće rezolucije i po oštrini na razini 2D prikaza bez naočala. Polarizacijski prikaz zbog svoje prirode propušta polovicu informacija u jedno, a drugu polovicu u drugo oko i zbog toga ga karakterizira lagana nazubljenost koja se očituje kroz horizontalne linije crne boje u slici. Iako ovo zvuči kao nešto što može jako umanjiti kvalitetu prikaza, treba istaknuti kako je gubitak informacija mali zbog toga što se u 3D-u okomite informacije gotovo da i ne mijenjaju kada ih dvije razmaknute kamere snimaju – ono što se mijenja jest vodoravna rezolucija, a koja nije toliko narušena polarizacijom slike. Kroz brzu izmjenu slika ljudski mozak povezuje informacije za oba oka i dobiveni rezultat je slika bez jasno izraženih nedostataka i smanjene oštrine.
Valja istaknuti kako 3D televizori bez ikakvih problema mogu prikazivati normalne 2D sadržaje i to bez obzira koriste li aktivnu ili polarizacijsku tehnologiju.
Ako ste ikada u trgovini stavili aktivne 3D naočale na lice, vjerojatno ste uočili kako okolno osvjetljenje titra, a isto se događa i sa slikom na ekranu, prvenstveno onom bijele boje i u dinamici. Ovo je jedan od nedostataka aktivne tehnologije, a koja značajnije titra u odnosu na polarizacijsku, zbog čega je pasivni 3D i stekao toliko poklonika otkako se pojavio 2011. godine. Aktivni 3D također ima izraženiju dvostruku sliku, odnosno stvaranja obrisa informacija koje su namijenjene drugom oku. Ova nesavršenost se jasnije vidi kod LED LCD modela nego kod plazmi. Prednost polarizacijskog 3D-a su i u većem broju naočala što se prilažu uz televizore, te u nižoj cijeni za dodatne primjerke. Aktivne 3D naočale su barem četiri puta skuplje od polarizacijskih modela, a sami su proizvođači kroz plasiranje međusobno nekompatibilnih modela i promjenom načina komunikacije tokom 2012. godine (u cilju standardizacije) dodatno zakomplicirali kupovinu. Osim toga, uz mnoge aktivne 3D televizore uopće ne dolaze 3D naočale tako da korisnik zapravo kupuje 3D-ready model koji zahtijeva dodatnu investiciju ako želi gledati takve sadržaje.
Aktivni 3D – ukratko:
Prednosti: Pruža sliku pune oštrine, 3D efekt vidljiv i kod gledanja s vrlo male udaljenosti.
Nedostaci: Titranje slike, dvostruka slika (crosstalk), 3D naočale je potrebno puniti i paliti prije korištenja, cijena dodatnih naočala značajno viša od polarizacijskih
Aktivni 3D nude: Panasonic, Samsung, Sony, Toshiba, Sharp, Philips i Grundig
Polarizacijski 3D – ukratko:
Prednosti: Mirna slika bez titranja i dvostruke slike, jednostavnost korištenja i mala cijena dodatnih naočala
Nedostaci: Horizontalne linije u slici, dvostruka slika kod gledanja iz većeg okomitog kuta i male udaljenosti
Polarizacijski 3D nude: LG (Cinema 3D modeli za 2011. i 2012.), Philips (Easy 3D, 2012. samo na serijama 4xxx i 6xxx, 2011. na serijama 7xxx i DesignLine) i Panasonic (ET5 serija)
Nema komentara:
Objavi komentar