Pogledali smo sam početak Sonyjeve ponude televizora, a u kojoj nalazimo modele veličina 32″ i 40″, HD Ready odnosno Full HD rezolucije. Oba modele se baziraju na LCD tehnologiji s direktno postavljenim LED osvjetljenjem, energetskom klasom A i 100 Hz Motionflow XR osvježavanjem zaslona. Pogledajte u nastavku više detalja i kako ovim modeli izgledaju u video prilogu.
Sonyjeva R4 serija uključuje osnovne modele namijenjene manje zahtjevnim korisnicima, kao i svima onima koji kupuju televizor za drugu sobu, vikendicu ili neko drugo mjesto na kojem je bitnija dobra cijena od superiornosti kvalitete slike. Kvaliteta izrade oba modela je dobra s obzirom da su kompletno izrađeni od plastike, a i u dizajn nije uložen poseban napor. Okvir televizora također nije među najtanjima na tržištu, a isto vrijedi i za poveliku dubinu kućišta, a za koju krivca treba tražiti u LE diodama koje se nalaze iza cijelog ekrana. No, kako ćemo uskoro vidjeti, to uopće nije loše kada pogledamo ujednačenost slike na ekranu.
Glavna razlika između 32R410 i 40R450 modela jest u rezoluciji zaslona – na manjem modelu ona broji 1366 piksela u 768 linija (HD Ready), dok je na 40-inčnom modelu broj piksela 1920×1080. S obzirom na veličinu ekrana, HD Ready rezolucija ne predstavlja nikakvo ograničenje, te su testni materijali izgledali vrlo detaljno i oštro. S obzirom na manju rezoluciju, 42R410 također dobro prikazuje i TV program standardne rezolucije, a kod kojeg mora raditi manje zahtjevno skaliranje slike nego što to radi Full HD 40R450 model. Ako ćete pretežno gledati TV program i sadržaje na DVD-u, HD Ready rezolucija je i više nego dovoljno dobra.
Sonyjeva X-Reality i X-Reality Pro tehnologija namijenjena obradi signala nije dostupna na ovim modelima, tako da u pogledu redukcije šuma, povećanju kontrasta i otkrivanju detalja u slici nisu na razini modela iz W-serija, što je i za očekivati s obzirom na poziciju u proizvođačevom katalogu. No, treba istaknuti da to ne čini Sonyjeve R4 televizore loše. Naime, dobar dio “prednosti” koje nudi X-Reality, korisnik često ili neće uočiti ili će isključiti u želji da gleda čistu sliku bez “digitalija”. Ovo posebno vrijedi za funkcije dinamičnog kontrasta, kao i algoritme za redukcije šuma i smetnji u slici. Pravi kontrast prvenstveno ovisi o panelu i funkcijama lokalnog zatamnjenja, a redukcija šuma danas najbolje da bude ugađena – u digitalnim signalima šum više nije problem.
Ujednačenost slike na oba modela je bila jako dobra, tako da probijanja svjetlosti u rubovima ili u regijama na ekranu nismo uočili. Televizori posjeduju i funkciju dinamičnog LED osvjetljenja, no to nije lokalno zatamnjenje – ono prisutno na rijetkim modelima visoke klase i danas je vrlo rijetko – ovdje se radi o jednostavnom prigušenju LE dioda kada je sadržaj na ekranu tamniji u prosjeku, odnosno pojačavanja kada se na njemu nađe mnogo bijele boje. No, nemojte se uzbuđivati – ovo je stara fora koja će rijetko koga impresionirati. Mi ju radije držimo isključenom.
Na kraju svega pitanje ostaje – je li kvalitetom slike Sonyjeva R4 serija bolja od konkurencije? Ukratko – ne, jer su svi jaki proizvođači danas došli do stupnja kod kojih njihovi ulazni modelima imaju HD Ready ili Full HD modele sa efektivnih 100 Hz osvježavanjem slike, te procesore koji će dobro prikazati TV program, kao i filmske materijale. Jasno da bi kroz testove određene razlike u tvorničkom prikazu boja, odabradi signala, kao i općem dojmu sučelja došli do izrađaja, no ponovno ponavljamo kako modele ove klase rijetko se kupuje da budu centar zamračene prostorije kućnog kina, a u kojem se očekuje što je moguće bolja slika.
Ipak, ono što će vjerojatno prevagnuti u odabiru jest media player, odnosno podrška za različite formate preko USB-a. U tom pogledu su Samsung i LG i dalje najbolji izbor jer su brzi i podržavaju najveći broj formata u velikoj većini slučajeva s glatkom reprodukcijom. Japanski proizvođači dan danas, čak i na jačim modelima nisu na nivou koji su postavili proizvođači Južne Koreje.
Nema komentara:
Objavi komentar