Kada je HDTV došao na tržište, korisnici su bili sigurni da je to najbolja slika koju mogu vidjeti u vlastitim domovima na opremi koja nije namijenjena studijskim uvjetima. Danas uživamo u punoj HD razlučivosti koju nude Blu-ray filmovi, satelitski program i internet servisi poput YouTubea, a padom cijena i rastom kvalitete prikaza, nerijetko se takvi sadržaji gledaju na doista velikim televizorima i monitorima. Oprema za snimanje sve je sofisticiranija, a korisnici se polako privikavaju HD razlučivostima što znači da se tržištu kroz određen period nove kvalitete koje će polagano osvajati tržište.
Još se 2011. godine počelo sve više pričati o 4K rezoluciji, a koja označava oko 4000 piksela po horizontali, a prvi takav televizor je najavila Toshiba za kraj 2011. godine. Sve šire prihvaćanje polarizirajućeg 3D-a koji smanjuje broj linija rezolucije također spas vidi u 4K rezoluciji jer bi omogućio oštrinu na razini Full HD rezolucije što se broja linija tiče. 4K rezolucija od 3840 piksela u 2160 linija je upravo dvostruko veća od pune HD razlučivosti s 1920 piksela u 1080 linija, što znači da bi kod polarizirajućeg 3D-a na 4K ekranu rezolucija za svako oko bila 3840 x 1080 piksela. Naravno, aktivni 3D bi ponovno izgledao bolje na 4K rezoluciji jer bi nativni broj piksela i linija mogao prikazati za svako oko.
No, niti 4K rezolucija nije granica – slijedeći korak je došao kroz najnovije kamere koje mogu proizvesti sliku koja nadilazi 4K specifikaciju. Japanski javni emiter NHK razvio je kameru koja proizvodi slike u nevjerojatnoj 16 puta višoj kvaliteti od one najbolje koju nudi HD. Signal je ništa manji od 7680×4320 piksela, za razliku od pune HD razlučivosti od 1920×1080 piksela, uz te brojke smiješno izgleda standardna rezolucija od 720×576 piksela koja se nalazi primjerice pohranjena na DVD medijima i TV programu. Ukratko, u odnosu na zaslon pune HD rezolucije, jasno je da super HD može prikazati 4x više svih dostupnih informacija.
Naravno, problem s ovakvim glomaznim slikama je u potrebi za isto takvim glomaznim procesorskim sustavom za rad s njima, što je NHK također proizveo. Nažalost, ostatak televizijske mreže nije u stanju nositi se s ovakvim slikama, stoga će trebati proći još mnogo godina da bi super HD postao uobičajena emitirajuća norma. Podsjetimo, u Hrvatskoj se trenutno svi programi emitiraju digitalno u SD rezoluciji (720 piksela u 576 linija), a gotovo svi su u 4:3 formatu umjesto opće prihvaćenog 16:9.
Najranije snimke u rezolucijama većim od 4K se mogu očekivati već 2012. godine kada će se održati Olimpijske Igre u Londonu, a za koje se planira osigurati nekoliko lokacija na kojima će navijači moći pratiti nadmetanja u Ultra visokoj rezoluciji. Na takvim će se mjestima koristiti veliki ekrani koji će se moći nositi s takvim signalom.
S konstantnim razvojem tehnologije, teško je zamisliti kako će televizori izgledati kroz nadolazeće godine, no jedno je sigurno – gledatelji će biti svjedoci sve realističnijih videa u vlastitom domu, a koji vremenom doista omoguće uživanje u virutalnoj stvarnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar